Potpuno je razumljivo i potpuno je opravdano što se djelovanje Matice hrvatske u našoj javnosti često ocjenjuje. To je posljedica značenja njene uloge u kulturnom životu Hrvatske. A danas, u odlučujućim događajima konstituiranja naše državnosti, s tolikim novostima opće obnove, ta uloga postaje osobito važna; kao i uloga svih nacionalnih institucija i organizacija – ukoliko su trenutku dorasle!
U doba najvećih nesreća Hrvatska je upravo preko kulture dokazivala svoje postojanje, svoj život. To je bilo mjesto njenog zadnjeg otpora iščezavanju, nestajanju iz povijesti: mjesto njenih bitaka dobivenih usred strašnih nacionalnih poraza, mjesto njenog dostojanstva, njenih pobuna, njenih hereza i proročanstava.
Značenje osobnog čina u kulturi – taj prostor u kojem pojedinac ne smije popustiti! – obvezuje Maticu hrvatsku da osigurava i unapređuje slobodu koju on pretpostavlja Ona dakle treba omogućiti samostalnost svojih članova! Svrha Matice hrvatske nije izjednačavanje članstva u disciplini, nego njegovo aktiviranje u slobodi. Ona nije organizirana zato da bi izdavala naloge, nego zato da bi unapređivala i usklađivala rad za našu kulturu. Matica hrvatska nije središe moći, nego sabiralište energija naše kulture, središte u kojem pojedinac ne iščezava, nego nalazi suradnju. (…)
1 Response to “Letak za Maticu hrvatsku, Hrvatski tjednik, 1971.”